Mitološke priče su simboli proizašli iz ljudske psihe, koji prenose istinsku poruku koju se riječima ne može objasniti.

Mitologija je točka susreta poznatog i nepoznatog, odnosno, ljudske svijesti i podsvijesti. Ona je skup bajkovitih priča – dijelom istinitih, dijelom legendarnih, a dijelom metaforičkih i simboličkih, putem kojih nam pokušava predočiti ono neshvatljivo. Mitološkim simbolima i likovima koristimo se i u transpersonalnoj psihlogiji. Transpersonalni terapeut pokušava integrirati drevnu mudrost sa modernom zapadnjačkom psihologijom i prevesti duhovne principe na znanstveni suvremeni jezik.

Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung (1875.-1961.) istraživao je ljudsku psihu i mitološke simbole nazvao “arhetipovima”, jer je bio uvjeren da su oni sastavni dijelovi ne samo nesvjesnog uma pojedinca, nego i kolektivnog nesvjesnog. On je smatrao da su sva ljudska bića rođena s osnovnim podsvjesnim arhetipovima. To je kasnije potaknulo razvoj „terapije bajkama“ – zasebne grane psihoterapije nastale u St. Petersburgu, čiji je osnivač Tatyana Zinkevich-Evstigneeva.

Priče iz davnina – terapeutske priče – imaju ogromnu moć da utječu na svijest i podsvijest ne samo djece, nego i odraslih.

Narodna predaja kroz priče o vilama, anđelima, patuljcima, sirenama i drugim čudesnim bićima prirode postojala je još u brojnim kulturama od Sumera do Egipta, od Kine do kultura drevne Amerike, staroslavenskih i keltskih te grčkih i rimskih. Za njih su ova čudesna bića bila stvarnost, a sjećanja na njih dopiru do danas kroz modernu mitologiju. Najbolji primjeri moderne mitologije su Harry Potter, Gospodar prstenova, Legenda o kralju Arthuru, Merlin, Disney-evi crtići (npr. Kralj Lavova, Snjeguljica i sedam patuljaka, Moana, Aladin, Mala sirena, Ljepotica i zvjer, Petar Pan, Mač u kamenu, itd.).