Napadi panike i agorafobija

Možda ste završili u bolnici, jer ste mislili da ste doživjeli infarkt, a kasnije su vam rekli da su to zapravo bili anksioznost i napad panike?
Napad panike, barem u početku, pojavljuje se iznenada i nije vezan uz određenu situaciju ili podražaj. U većini slučajeva (ne nužno u svima), oboljela osoba izbjegava mjesto ili situaciju u kojoj se napad panike pojavio, pa je ovaj aspekt usko povezan sa agorafobijom i kasnije strahom od straha.

Statistika i ankete govore nam da od napadaja panike (u manjoj ili većoj mjeri) pati svaka treća osoba u Hrvatskoj. Prema National Institut of Mental Health, 40 milijuna amerikanaca pati od napada panike i smatra se da je poremećaj straha jedan od glavnih i najčešćih poremećaja u SAD-u. Iskustva i načini liječenja različiti su, klasična medicina preferira i savjetuje liječenje uz antidepresive i anksiolitike, dok alternativa preporuča prirodne metode iscjeljivanja poput meditacije, yoge, vježbi disanja, hipnoterapije, theta iscjeljivanja, molitve, homeopatije, pravilne prehrane i autosugestije. Naravno, jako je važna je i dobra psihoterapija, pogotovo u kombinaciji sa virtualnom terapijom, jer ona znatno može pomoću u součavanju i prevladavanju zastrašujućih osjećaja i senzacija. Virtualna terapija pomaže promijeniti doživljaj na senzacije u tijelu koje izaziva napad panike.

Stres je jedan od glavnih okidača panike. Ponekad sami prepoznamo određeni nivo stresa koji je prerastao naše mogućnosti da ga se oslobodimo, ali isto tako je moguće da je trenutak “okidač” odavno prošao i da ga se uopće ne sjećamo. Zbog toga je problem paničnih napadaja teško rješavati, jer u stvari ne znamo zbog čega nam se događaju, dok ono racionalno u nama traži objašnjenje.

Simptomi paničnog napada:

  • Ubrzani rad srca,
  • Znojenje,
  • Podrhtavanje,
  • Osjećaj gušenja (ponekad i astmatični napad),
  • Zadržavanje daha i ”kratko” disanje,
  • Bol u prsima,
  • Povraćanje ili mučnina na povraćanje,
  • Vrtoglavica, često sa niskim tlakom,
  • Osjećaj kao da ”izađete iz tijela”,
  • Osjećaj kao da je sve nestvarno,
  • Osjećaj ”odvojenosti od sebe”,
  • Strah od gubitka kontrole,
  • Strah da ćete se osramotiti,
  • Osjećaj da ćete poludjeti,
  • Osjećaj omamljenosti,
  • Osjećaj ukočenosti,
  • Nesvjestica,
  • Menstruacija (u nekim slučajevima žene/djevojke dobiju menstruaciju od straha koja se ponekad i po mjesec dana ne može zaustaviti)
  • Drugi simptomi.

Ne morate imati sve nabrojane simptome. Svatko reagira na svoj način. Ovo su najčešći simptomi u gotovo 99% slučajeva.
U nekim slučajevima, tjeskobni osjećaji mogu se javiti čak i kada predmet straha nije pred vama, već samo očekujete susret s onim čega se bojite. Primjerice, osoba koja se boji pasa oklijevat će s izlaskom u šetnju, jer bi putem mogla naići na kakvog psa. Takva osoba može osjetiti paniku i njene popratne simptome poput znojenja, brzog rada srca, želju za izbjegavanjem, poteškoće s disanjem i izraženu tjeskobu samo od pomisli na psa.

Tipovi paničnih napada

Panični napad jest iznenadan i intenzivan osjećaj straha i snažne tjeskobe, koji ne traje duže od par minuta. Možemo ga podijeliti u 3 tipa:

1. Spontani panični napad – dolazi bez ikakvog upozorenja, kao ”grom iz vedra neba”, bez obzira na mjesto ili situaciju gdje se nalazite. U pitanju su kratki napadi, koji ne trebaju poseban povod izvana (znači, ne morate ući u lift ili se naći u gužvi, odnosno naći se na mjestu ili u situaciji koja izaziva napadaj) da bi počeli. Često se znaju događati tijekom sna, probude vas i mislite da doživljavate srčani udar ili nešto slično. Kako se iznenadna senzacija pojavi u glavi (što je često kod anksioznosti – anksioznost za razliku od fobija je jedno trajno stanje straha koje nije usmjereno na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj) osoba odmah reagira paničnim napadom. Um takve osobe je već isprogramiran da reagira na takav način i ona se sve više vrti u svom krugu, koji postaje sve manji i sve naporniji. Što je više takvih senzacija, više je paničnih napada, a što je više paničnih napada – više je i takvih senzacija. Stupnjevi anksioznosti rastu i padaju tijekom dana, ali anksioznosti je u umu osobe koja pati od nje STALNO prisutna. Podnošenje ovih neprekidnih unutarnjih nemira vrlo je naporno i za duh i za tijelo. Osoba se nikada ne odmara (čak ni tijekom sna) i organizam se iscrpljuje i preopterećuje, pa se često znaju javiti i ozbiljni zdravstveni problemi. Što više snage osoba troši na obranu od vlastite tjeskobe, sve manje ima snage koja bi joj pomogla da se prilagodi promjenama. Takvim osobama se često čini da su postale alergične na život. Podnošenje kronične anksioznosti jednako je bolno kao i ono koje se odnosi na tjelesnu invalidnost. No, iako je riječ o naoko bezrazložnom i nemotiviranom strahu, razlog za strah uvijek postoji, duboko skriven… On je uglavnom probuđen kroz jedan ili više stvarnih događaja koji su pokrenuli lanac negativnih misli, koje su na kraju stvorile stanje trajne anksioznosti.

2. Specifični panični napad – se događa kada se osoba nađe u specifičnoj situaciji ili na specifičnom mjestu koje izaziva paniku. Takvi napadi su uglavnom reakcija na agorafobiju ili post traumatski stresni sindrom, kad npr. posjet mjestu silovanja može uzrokovati napad.

3. Situacijski panični napad – baš poput specifičnog paničnog napada, događa se u određenim situacijama, ali za razliku od specifičnog paničnog napada, te situacije NISU uzrok napada. Npr., osoba povremeno doživi panični napad vozeći se autobusom, ali nema strah od autobusa.

Razvoj paničnog napada:

  1. Okolnost (unutarnja ili vanjska) koja uzrokuje strah —>
  2. Pojačavanje senzacija, osjećaja (poput ubrzavanja pulsa, znojenja, vrtoglavice, zadržavanje daha i ”kratko” disanje) —>
  3. Povlačenje prema unutra i fokusiranje na senzacije, osjećaje gore nabrojane, pridavanje im pažnje (koju ne zaslužuju!) —>
  4. Katastrofalna interpretacija doživljaja, ”govorenje” samom sebi da ste u opasnosti, da ćete umrijeti ili doživjeti infarkt —>
  5. PANIKA, upomoć!!! Bježi, bježi, bježi…, ali kuda? Upomoć! Gubljenje kontrole i zdravog razuma.

Strah od straha

Strah od straha (grčki: fobofobija), koji se javlja pri napadajima panike karakterizira fobijski strah kao poseban oblik iznošenja straha. On se od drugih oblika iznošenja straha razlikuje po subjektivnim doživljavanjima osobe koja od njega pati, ali i po fiziološko ponašanjim osobinama. Povezuje se za određene objekte, situacije ili funkciju organizma, a uvijek je praćen ponašanjem izbjegavanja tih i takvih zastrašujućih stimulusa i doživljavanjem straha od mogućeg susreta sa strahom (straha od straha). Osobe koje doživljavaju takav strah svjesne su njegove nerealnosti i nelogičnosti, ali nisu u mogućnosti naći prikladno objašnjenje za njegov nastanak.

Osobe ne znaju definirati čega se točno boje – obično kažu da to nije klasični strah, nego skup tjelesnih simptoma pomiješan s izrazitim osjećajima nelagode i panike. Oni će vam reći da se zapravo užasavaju samih napada panike i simptoma koji ih prate, a ne realne opasnosti koju vide u izlasku iz utočišta – strah od straha, pa fobičar može dobiti napad panike i kad intenzivno razmišlja o samoj mogućnosti novog napada panike.

Agorafobija

Osnovno značenje termina agorafobija jest strah od otvorenih prostora. No, ovaj termin uključuje poduži niz simptoma, nabrojimo za početak glavne.

Obuzetost paničnim strahom kada se nađete:

  • izvan sigurnosti vlastitog doma,
  • u gužvi gdje ima mnogo ljudi (tržnica, trgovina, kino, kazalište, crkva, škola, koncert i sl.),
  • na izoliranom mjestu sa kojeg ne možete pobjeći ili nema nikoga tko bi vam pružio pomoć (udaljeno mjesto u prirodi, most, otok, čamac, brod, avion i dr.),
  • na putovanju pri kojem se udaljavate od sigurnosti doma,
  • pri pomisli ba gubitak bliske osobe.

Za razliku od običnih fobija gdje je u pitanju strah od određenog predmeta ili situacije, agorafobija se manifestira paničnim napadima kada se osoba nađe u nekoj od gore navedenih situacija bez nekog posebnog povoda ili razloga za strah.

Zbog toga agorafobičari izbjegavaju situacije koje bi im mogle izazvati panični napad. No, nažalost takvo izbjegavanje samo pojačava žestinu i učestalost paničnog napada, a i radijus pokretljivosti osobe se sve više smanjuje.

Agorafobičari postavljaju mentalni radijus oko svojeg doma, unutar kojeg se nastoje kretati i kojeg se ne usuđuju prijeći. U mnogim slučajevima taj radijus je toliko malen da osoba se ne usuđuje izaći iz sigurnosti svojeg doma, a vrlo često osoba ne može ni ostati sama kod kuće.

I tako se osoba počne vrtjeti u začaranom krugu, izbjegava situacije koje joj uzrokuju strah, što rezultira još većim strahom, zatim sa još snažnijim izbjegavanjem, itd, itd, itd, i na kraju ima strah od straha, paniku od panike i postane u potpunosti rob vlastitog straha.

Puno agorafobičara pati i od snažne klaustrofobije (strah od zatvorenih prostora). Zbog toga se boje prelaziti most, biti u liftu, tunelu, avionu ili bilo kojem zatvorenom prostoru, ili bilo kojoj situaciji koja izaziva osjećaj zatvorenosti, poput stajanja u automobilskom redu na cesti, ili sjedenja u sredini reda u kinu i sl.

Također, agorafobičare često prati i strah od visina zbog impulsa da ne skoče.

Naravno, simptoma i raznih varijacija ovog problema ima mnogo. Ne morate imati sve simptome, a treba imati i na umu da postoje različiti stupnjevi manifestiranja agorafobije, lakši i teži slučajevi.

Važno je napomenuti da agorafobičari nisu “psihički bolesnici” – radi se o osobama koje su u svakom trenutku ‘pri zdravoj pameti’, svjesne svega što se oko njih događa. Četo puta su to vrlo uspješni i visokopozicionirani ljudi. Fobije nisu psihijatrijske bolesti, nego psihološki poremećaji. Osobama koje nikad nisu osjetili ni doživjeli napad panike to je teško objasniti, no agorafobičar ne misli da zaista postoji realna opasnost od izlaska iz kuće, ne boji se da će ga netko napasti ili oteti. Ovdje se radi o podsvjesnim zbivanjima, zbog kojih tijelo dobiva signal da je u opasnosti i počne lučiti adrenalin koji kod stvarnih opasnosti daje snagu za bijeg. U ovoj situaciji adrenalin se ne troši na bijeg, nego stvara neugodne tjelesne simptome koji izazivaju napad panike.