Bachova cvjetna terapija

Bachova cvjetna terapija ili popularno „Bachove kapi“ sustav su biljnih remedija za stabilizaciju emocija, koje je otkrio dr. Edward Bach (1886-1936.).
Bach je znao da svaki mentalno/emocionalni disbalans se reflektira kroz živčane putove na razini organa kako emocije prolaze kroz tijelo.Bachove cvjetne esencije nježno pomažu u postizanju harmonije i ravnoteže na svim razinama našeg bića. Kombinacija Bachovi cvjetnih kapi može sadržavati od 3 do 5 pažljivo odabranih remedija, čija je uloga pročistiti emocije, ukloniti blokade vratiti osobu u stanje zdravlja.
Dublji smisao ove terapije leži u povećanju svjesnosti – u prepoznavanju obrazaca po kojim živimo i iz kojih proizlazi naše ponašanje, u dubokom razumijevanju svoje osobnosti.
Dakle, u ovoj terapiji se ne tretira sama bolest, već psiho-emocionalna blokada u kojoj se osoba nalazi.

Trajanje: 30 minuta razgovora + popunjavanje upitnika + 1 dan za izradu remedije (koja se sastoji od 3 do 6 različitih cvjetnih kapi). Remedije su bazirane na izvorskoj vodi. Cijene pogledajte ovdje: CJENIK

Emocionalna stanja sa kojima radimo pogledajte ovdje: Popis Bachovih kapi

Još kao dječak Edward Bach je odlučio postati liječnikom, jer je svako oboljelo stvorenje u njemu izazivalo suosjećanje i želju da pomogne.

Pohađajući medicinski fakultet shvatio je da ga toliko ne privlači tretiranje fizičkih simptoma bolesti koliko sami pacijenti, tj. njihove osobnosti i emocionalna stanja.

Tijekom mnogo godina svoje uspješne medicinske prakse stekao je zavidnu reputaciju kao bakteriolog. No progonila ga je misao da mora postojati jednostavan neškodljiv tretman koji bi u oboljelom čovjeku uspostavio mir duha i pružio nadu u izlječenje.

Edward je studirao medicinu na University College Hospital, London i dobio diplomu za Public Health na Cambridgu. Bio je kućni kirurg i medicinski službenik za nezgode u University College Hospital. Radio je i u National Temperance Hospital, i imao je preko 20 godina prakse u Londonu kao Harley Street konzultant i bakteriolog. Nakon istraživanja u području imunologije, razvio je interes za homeopatiju., i pridružio se laboratorijima na Royal London Homoeopathic Hospital in 1919. Razvio je sedam bakterijskih nosoda (sedam Bachovih nosoda).

Tijekom više godina uspješne medicinske prakse zadobio je zavidnu reputaciju kao bakteriolog. Unatoč uspješnosti u radu sa ortodoksnom medicinom, osjećao se razočarano zbog načina na koji su liječnici očekivali da se koncentrira na bolesti i da ignorira ljude koji su bolovali od njih. Tako da se okrenuo alternativnim terapijama. Vjerovao je da je bolest rezultat neravnoteže tijela i uma. Progonila ga je misao da mora postojati jednostavan, neškodljiv tretman koji omoućuje bolesniku da uspostavi mir uma i pruži nadu u izlječenje.
Vjerovao je da bi takve lijekove mogao pronaći među biljem naše Majke Prirode, i tako se dao u istraživanje cvijeća. Tada napušta sav profesionalni i unosan posao i odlazi živjeti na selo da bi istraživao cvijeće i bilje.
Prigodom svojih opsežnih istraživanja na području imunologije, holističke medicine i homeopatije otkrio je da postoje određene biljke čiji cvjetovi imaju posebna obilježja – imaju energijsku snagu koja može pozitivno utjecati na negativno raspoloženje i psihičko opterećenje čovjeka.
U narednih 7 godina izdvojio je 38 divljih cvjetova, koji prema njemu, djeluju na sva negativna stanja duha od kojih pati čovječanstvo.
U njegovom proučavanju fizički bolesnih ljudi, Bach je proučio i 7 različitih tipova osobnosti koji su pokazali karakteristične tendencije u izražavanju fizičkih simptoma. Ti fizički simptomi su ozrcavali specifične mentalno/emocionalne temperamente, koji su viđeni kao direktan rezultat disbalansa u razmišljanju, ponašanju i življenju.